Psiholog otkriva da se iza svih krije samo jedan, veliki
Jasno je da život ne može da bude „operisan“ od manjih ili većih psihičkih trauma. Neke od njih mogu da budu i šansa za osobu, za njeno usavršavanje i zrelost.
Kada govorimo o strahu obično podrazumevamo samo psihološke aspekte, a zanemarujemo da strah ima i prateće telesne manifestacije poput ubrzanog rada srca, crvenila ili bledila lica, ubrzanog disanja, ježenja kože, obilnog znojenja, plača, uriniranja, ponekad i dijareje, uz motornu uzbuđenost sa drhtanjem ii oduzetošću ekstremiteta, kaže klinički psiholog i psihoterapeut Aleksandra Janković. „Drhti kao prut“ ili „Noge mu se oduzele“ prepoznatljive su narodne formulacije za nekoga ko je u stanju straha.
U situaciji spolja uzrokovane opasnosti (zemljotres, poplava, požar, bombardovanje, tuča, kriminalni napad), strah nastaje automatski, a osoba pokušava da ga neutrališe ili borbom ili bekstvom.
Kod neurotičnog straha to nije moguće, jer čovek zapravo nije u stanju da „pobegne iz sopstvene kože“
Neretko se kod osoba koji pate od ove vrste straha, razvijaju i napadi panike, kada osoba koja ima stravičan doživljaj bliske životne ugroženosti ili smrti, ali i paralelno osećanje bespomoćnosti, gotovo obezglavljeno juri tražeći pomoć, pri čemu u njenom trajnom sećanju ostaje sve od onoga što je doživela u napadu panike. Time se stvara strašljivo iščekivanje ponovnog napada panike ili strah od straha.
Manji i veći
Jasno je da život ne može da bude „operisan“ od manjih ili većih psihičkih trauma. Postoje takozvane velike stresne situacije u koje spadaju zemljotres, poplave, požari, rat. Tu su i lične krizne situacije poput gubitka bliske osobe, hospitalizacije i bolesti, promene sredine radi školovanja, ekonomska emigracija, iznenadna invalidnost, razvod, hapšenje i zatvor, odvajanje od bliskih osoba, gubitak posla i nezaposlenost, stambena ugroženost.
Smatra se da je velika stresna situacija uvek štetna po zdravlje čoveka, dok krizna situacija i kriza mogu ponekad da budu i šansa za čoveka, za njegovo konačno usavršavanje i zrelost
Jedan bazični
Očigledno je da smo svi, kao smrtna bića, osuđeni na strahove, pri čemu je najbazičniji strah od smrti.
U tom smislu, svi ostali strahovi, mogu se smatrati „derivatom“ straha od smrti. Svesno i možemo zaboraviti da smo smrtni, ali u našem kolektivnom nesvesnom je zapisano pitanje „Da li je ovo sve? Ima li zaista života posle smrti?“
Potisnuti i negirani strah od smrti često se pojavljuje u psihološki „izbrušenom“ obliku: straha od budućnosti, osiromašenja, bolesti, gubitka bazičnih oslonaca ličnosti, dragih osoba, posla, preko materijalnih dobara, do gubitka sopstvenog zdravlja i moći.
Svakako čoveku 21. veka izgleda prihvatljivije da se plaši gubitka posla, društvene pozicije, materijalnih dobara, podrške kolega, rodbine i prijatelja, nego suočavanje sa sopstvenom smrtnošću i ozbiljno preispitivanje sopstvenog života i sopstvene smrtnosti
Izvor: kurir.rs